Naslovna Politika Gotfrid Lajbnic preminuo pre 310 godina u Hanoveru, a njegove ideje i...

Gotfrid Lajbnic preminuo pre 310 godina u Hanoveru, a njegove ideje i danas oblikuju računarstvo

0
Foto: Unsplash

Na današnji dan, 14. novembra, pre 310 godina, u Hanoveru je preminuo Gotfrid Vilhelm Lajbnic, filozof, matematičar, pravnik i diplomata. Imao je 70 godina. Prema zapisima, umro je u kući, oko deset uveče, okružen papirima, a smrt je prvi primetio njegov lični sekretar.

Njegov odlazak u Hanoveru je prošao gotovo nezapaženo. Na sahranu nije došao nijedan predstavnik dvora niti naučni kolega, a pratio ga je samo sekretar. Berlinska akademija nauka, koju je sam osnovao, i londonsko Kraljevsko društvo, čiji je bio član, nisu zvanično obeležili njegovu smrt. Sahranjen je u neobeleženom grobu, koji je identifikovan tek decenijama kasnije.

Danas se Lajbnic često naziva poslednjim univerzalnim genijem. Njegov binarni brojni sistem čini osnovu računarske tehnike, pa tako i savremenih programa veštačke inteligencije. Poznata je i njegova misao da živimo u „najboljem od svih mogućih svetova“, kao i učenje o monadama, nedeljivim jedinicama od kojih je sačinjen univerzum, poznato kao monadologija.

Čudo od deteta iz Lajpciga

Lajbnic je rođen 1. jula 1646. u Lajpcigu, u porodici Fridriha Lajbnica, pravnika i profesora moralne filozofije. Otac mu je umro kada je imao šest godina i iza sebe ostavio veliku biblioteku. Biblioteka je za decu bila zaključana, ali je Gotfrid sa osam godina ubedio majku Katarinu Šmuk da mu dozvoli da u nju uđe. Tamo je, među antičkim klasicima, teološkim i pravnim spisima, uglavnom samostalno učio.

Već sa 12 godina naučio je latinski i starogrčki. Doktorat prava napisao je sa oko 20 godina, ali mu je u Lajpcigu titula uskraćena uz obrazloženje da je premlad. Otišao je u Altdorf, kod Nirnberga, gde su profesori bili zatečeni zrelošću njegove teze o zamršenim pravnim slučajevima. Nakon odbrane dobio je doktorat i crkvenog i građanskog prava, a ponuđena mu je i stalna katedra. Odbio je, jer je želeo da putuje i bavi se diplomatijom.

Karijeru je nastavio u službi izbornog kneza od Majnca u Frankfurtu, a zatim je poslat u diplomatsku misiju u Pariz kod Luja XIV. U francuskoj prestonici upoznao je vodeće naučnike, razvio integralni i diferencijalni račun i konstruisao mašinu za računanje koja je mogla da množi i deli. Posetio je i London, gde je primljen u Kraljevsko društvo.

Susret sa Spinozom

Posle četiri godine u Parizu prihvatio je ponudu dinastije Braunšvajg-Lineburg i postao dvorski bibliotekar, savetnik i istoričar u Hanoveru. Na putu tamo svratio je u Hag, gde se sredinom novembra 1676. sastao sa filozofom Baruhom de Spinozom, tada već teško bolesnim. Spinoza je preminuo nekoliko meseci kasnije.

Taj susret je dugo bio obavijen tajnom, jer o njemu postoji malo pisanih tragova. Lajbnic je kasnije pokušavao da umanji njegov značaj, jer je Spinoza u to vreme važio za jeretika, a Lajbnic je zavisio od hrišćanskih dvorskih krugova. Prema izvorima, razgovarali su o ontološkom dokazu postojanja Boga, Spinozinom shvatanju Boga i prirode kao jedinstva i greškama u Dekartovoj fizici. Spinoza mu je dozvolio da pogleda delove rukopisa „Etike“.

Lajbnic je u Spinozinom sistemu video put ka potpunom determinizmu, bez slobodne volje, što je smatrao opasnim za moralne temelje društva i crkve. Istoričari filozofije, među njima Metju Stjuart u knjizi „Dvorjanin i jeretik“, ocenjuju da je ovaj susret bio presudan za nastanak njegove filozofije. Lajbnic je ostatak života pokušavao da izgradi sistem koji bi bio logički jednako čvrst, ali bi sačuvao ideju hrišćanskog Boga, slobodne volje i ljudske duše.

Kancelarija na točkovima

Četiri decenije Lajbnic je radio za dinastiju Braunšvajg-Lineburg. Glavni zadatak bio mu je pisanje obimne istorije vladarske porodice, ali se bavio i praktičnim problemima, pa je u rudnicima Harca projektovao vetrenjače za ispumpavanje vode.

Održavao je prepisku sa više od hiljadu naučnika, filozofa i državnika. U hanoverskoj arhivi do sada je pobrojano oko dvadeset hiljada pisama, a neka su stizala čak do Kine. Osnovao je Brandenburšku akademiju nauka u Berlinu, a u Beču je dobio status carskog savetnika.

Putovanja kočijama trajala su danima, pa je on kočije prilagodio radu: ugradio je stolove na rasklapanje, police za knjige, držače za mastilo i pregrade za rukopise. Tako je i tokom puta pisao traktate, rešavao jednačine i vodio prepisku.

Lajbnic i Petar Veliki

U ruskom caru Petru Velikom Lajbnic je video prosvećenog vladara koji može da sprovede njegove ideje. Pisao mu je i istakao da i sam ima slovensko poreklo. Sa carem se sastajao nekoliko puta između 1711. i 1716, među ostalim u banjskim lečilištima Karlsbadu i Badu Pirmontu. Smatra se da je bio važan idejni tvorac Ruske akademije nauka u Sankt Peterburgu, za koju je izradio planove strukture, biblioteka i opservatorija. Akademija je zvanično otvorena tek ubrzo nakon njegove i careve smrti.

Binarni sistem i Kina

Na razvoj binarnog sistema presudno je uticala prepiska sa jezuitskim misionarom Žoašemom Buveom iz Pekinga. Buve je uočio sličnost sa drevnom kineskom „Knjigom promena“, koja sadrži 64 heksagrama sastavljena od punih (Jang) i isprekidanih (Jin) linija. Kada je Lajbnic isprekidane linije zamenio nulom, a pune jedinicom, redosled heksagrama poklopio se sa binarnim brojevima od 0 do 63. Zaključio je da su stari Kinezi posedovali naprednu matematičku nauku koja je vremenom zaboravljena.

Verovao je da su kineski mudraci došli do moralnih i metafizičkih istina bliskih hrišćanskim, a hrišćanstvo i konfučijanizam video je kao dve grane istog univerzalnog uma. Imao je viziju „evroazijskog kulturnog mosta“, u kojem bi Evropa i Kina bile najrazvijenije kulture Zapada i Istoka, a Rusija most između njih.

Kafa umesto piva i spor sa Njutnom

Lajbnic je bio radoholičar koji je retko spavao više od nekoliko sati. Dok su se naučne rasprave u nemačkim zemljama često vodile uz pivo i vino, on je pio kafu i čaj. Mlađi kolege su ga, prema zapisima, iza leđa nazivali „lošim Nemcem“, a on je odgovarao da pivo otupljuje matematički um.

Isak Njutn ga je optužio da je prisvojio njegov infinitezimalni račun. Istorijski je utvrđeno da su obojica do sličnih rezultata došla nezavisno, a Lajbnicova notacija se, kao praktičnija, koristi i danas. Optužbe su ipak teško pogodile njegov ugled, pa je umro usamljen i zaboravljen.

Njegov „Alfabet ljudskih misli“ smatra se jednim od prvih pokušaja da se ljudsko mišljenje predstavi kao sistem koji se može kodirati i prepustiti mašini, što je temelj današnje veštačke inteligencije. Slični izazovi savremene tehnologije i veštačke inteligencije povremeno otvaraju i pitanja umetnosti, o čemu smo pisali u tekstu Madona se protivi veštačkoj inteligenciji u umetnosti.

Po Lajbnicu danas se zovu računarski centri, univerziteti, gimnazije, instituti, ulice i nagrade u Nemačkoj. Slovenski i nemački istoričari su ga dugo svojatali: njegovo prezime ima slovenski koren, ali je porodica generacijama pripadala saksonskoj intelektualnoj eliti. Sam je pisao na latinskom, francuskom i nemačkom, a zabeležena je njegova izreka: „Nebo smatram svojom domovinom, a sve mudre ljude svojim sugrađanima.“

NEMA KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

Izađi iz mobilnog izdanja