Nacionalni arhiv Sjedinjenih Država (NARA) nedavno je omogućio pristup velikom broju dokumenata koji se odnose na Nacionalsocijalističku radničku partiju Nemačke (NSDAP) i ljude povezane sa nacističkim režimom. Ova arhivska građa obuhvata više od 16 miliona digitalizovanih objekata, uključujući informacije o članovima stranke i drugim relevantnim osobama iz perioda između 1927. i 1945. godine.
Dokumenti sadrže osnovne biografske podatke kao što su ime, datum i mesto rođenja, zanimanje i prebivalište. Većina njih se odnosi na muškarce, pretežno Nemce i Austrijance, ali i osobe nemačkog porekla iz drugih zemalja.
Pored članstva u NSDAP, arhiva sadrži i podatke o članstvu u različitim strukovnim udruženjima i aktivnostima nacionalsocijalističkog pravosuđa.
Zašto je ovo značajno?
Više od osam decenija nakon Drugog svetskog rata, mnogi preživeli članovi te generacije su nestali, ali interesovanje za ovaj deo istorije nije opalo. Naprotiv, porast digitalnog pristupa ovim arhivima pokazuje da mlađe generacije žele da istraže svoje porodične korene i razjasne misterije iz prošlosti. Ova pojava se često naziva „digitalnim bagerom“ za razbijanje zida ćutanja koji je ostao u porodicama.
Mediji su zabeležili porast priča poput „Da li je moj deda bio nacista?“, što ukazuje na potrebu za istinom i razumevanjem prošlosti.
Uloga članstva u nacističkoj partiji
Prema istraživanjima, 1945. godine svaki peti odrasli Nemac bio je član NSDAP, što ukazuje na značajnu podršku nacističkom režimu. Istoričar Sven Feliks Kelerhof navodi da je članstvo u ovoj partiji bilo široko rasprostranjeno, a uključivalo je i masovne organizacije povezane sa nacistima.
U Austriji je oko 700.000 ljudi bilo registrovano kao članovi NSDAP, dok se procenjuje da je stvarni broj članova bio veći zbog uništenih dokumenata nakon rata.
Kako su dokumenti završili u američkim arhivima?
Većina dokumenata je sačuvana zahvaljujući Hansu Huberu, direktoru fabrike papira koji je odbio da uništi važne spise. Nakon rata, dokumenti su prebačeni u Berlinski dokumentacioni centar, a kasnije su postali dostupni javnosti putem digitalizacije.
Mit o „automatskom učlanjivanju“
Postoje mnoge dezinformacije o tome kako su ljudi postajali članovi NSDAP. Arhiv pokazuje da je svaka osoba morala lično da potpiše zahtev za članstvo, a pristupanje partiji je bilo dozvoljeno samo punoletnim osobama.
U posleratnoj Nemačkoj, mnogi su negirali svoje članstvo, a često se tvrdilo da su bili „automatski“ učlanjeni, što se ispostavilo kao netačno.
Razlike u pristupu dokumentima u Nemačkoj i SAD
Dok su u SAD-u ovi dokumenti lako dostupni online, u Nemačkoj je pristup podložan strogim pravilima i dugotrajnom procesu. Pretraga ovih dokumenata može biti otežana, a postoje i zakonska ograničenja u vezi sa objavljivanjem ličnih podataka.
Dokumentacija NSDAP je i dalje predmet interesa i istraživanja, a očekuje se da će postati još dostupnija u narednim godinama.
