Naslovna Politika OSA zabranila ulazak Radoičiću i braći Veselinović u BiH, otvorilo se pitanje...

OSA zabranila ulazak Radoičiću i braći Veselinović u BiH, otvorilo se pitanje kontrole granice

0
Foto: Unsplash

Odluka Obaveštajno-bezbednosne agencije Bosne i Hercegovine (OSA) da zabrani ulazak u zemlju Milanu Radoičiću i braći Zvonku i Žarku Veselinoviću, uz obrazloženje da predstavljaju pretnju po nacionalnu bezbednost, ponovo je otvorila pitanje kontrole granica i funkcionisanja bezbednosnog sistema u BiH. Mera je usledila nakon što je beogradska Mreža za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK) objavila da je Zvonko Veselinović ranije ovog meseca preko Sarajeva otputovao u Istanbul.

Slučaj tako prevazilazi pojedinačnu zabranu i ukazuje na širi regionalni problem: osobe koje su predmet istraga, za kojima su raspisane poternice ili protiv kojih su uvedene međunarodne sankcije koriste propustljivost granice između Srbije i BiH, ali i političke blokade u institucijama BiH, kako bi tu zemlju iskoristile kao izlazni pravac i tranzitnu rutu.

Zašto je BiH „sigurna zona“ za osobe sa poternicama

Predrag Petrović, direktor istraživanja u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku (BCBP), ocenjuje da Radoičić i braća Veselinović nisu bili samo lokalni politički i poslovni uticajni ljudi na severu Kosova, već i deo neformalnog sistema kontrole koji je Srpska napredna stranka (SNS) godinama održavala na tom području.

„Njihova glavna uloga bila je da politički disciplinuju srpsko stanovništvo. Sever Kosova praktično je bio laboratorija za uspostavljanje modela političke kontrole koji je kasnije primenjivan i širom Srbije“, kaže Petrović za DW.

Prema njegovoj proceni, odlazak iz Srbije nije slučajan, već pokušaj izbegavanja moguće krivične odgovornosti nakon promene odnosa političkih snaga u Beogradu i mogućnosti da tužilaštvo i policija počnu da rade nezavisnije. Braća Veselinović su, kako navodi, Srbiju napustila preko Sarajeva i otputovala u Istanbul, dok „postoje nepotvrđene informacije da je Radoičić otišao u Rusiju“.

Petrović ističe da su poslovne i političke veze braće Veselinović sa Republikom Srpskom dobro poznate i da im mogu pružiti uporište van Srbije, uz napomenu da nema dokaza da im je neko iz vlasti tog entiteta pomogao da napuste zemlju. Po njegovim rečima, problem nije samo u pojedincima, već u široj mreži političkih, poslovnih i kriminalnih veza koja se ne završava na granicama Srbije.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske odbacilo je medijske navode da se Radoičić nalazi na teritoriji tog entiteta i da uživa zaštitu tamošnjih institucija. Dodali su da je za kontrolu prelaska državne granice nadležna Granična policija BiH, dok policija Republike Srpske postupa po svim međunarodnim poternicama.

Poternicu za Radoičićem zbog oružanog sukoba u Banjskoj raspisale su vlasti u Prištini, a u Interpolov sistem uneta je preko Misije Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK), jer Kosovo nije članica Interpola. Pošto BiH ne priznaje nezavisnost Kosova i nema sa njim sporazume o pravnoj pomoći i izručenju, postupanje po takvim poternicama ostaje ograničeno i podložno političkim blokadama.

Preventivna mera koja stiže prekasno

Sa sarajevske strane, slučaj ne pokazuje nužno da je granica tehnički propustljiva, već da sistem reaguje tek kada se pojavi formalni povod, a ne na osnovu procene rizika. Stručnjak za bezbednost Safet Mušić objašnjava da Granična policija BiH propušta svakoga za koga u bazama ne postoji zabrana ili poternica koju država priznaje. BiH takođe nema zakonsku obavezu da sankcije SAD ili EU automatski pretvara u zabranu ulaska, a zbog nepriznavanja Kosova tamošnje poternice nemaju veći pravni značaj.

„Osobe koje su godinama pod američkim sankcijama i kosovskim poternicama zato su mogle slobodno da ulaze u BiH, borave u njoj i odlete iz Sarajeva. Za osobe povezane sa slučajem Banjska i nabavkom oružja iz BiH to je bilo očekivano“, navodi Mušić za DW.

Predstavnici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) ranije su se u institucijama BiH protivili i najavama zabrane ulaska tadašnjem potpredsedniku Vlade Srbije i bivšem direktoru BIA Aleksandru Vulinu, koji je takođe pod sankcijama SAD. Slična politička polemika pratila je i zabranu ulaska ruskom piscu Zaharu Prilepinu 2018. godine, kada je on proglašen bezbednosnom pretnjom zbog učešća u proruskim oružanim formacijama u Ukrajini. Tada je rukovodstvo SNSD-a bezbednosne agencije optuživalo za samovolju i sastavljanje „crnih lista“ bez saglasnosti srpskih predstavnika.

Mušić ocenjuje da se odluke o zabrani ulaska državljanima Srbije u BiH nikada ne tretiraju kao isključivo stručna pitanja, već redovno izazivaju optužbe za „privatizaciju“ agencija i pritiske preko Saveta ministara i Ministarstva bezbednosti.

„U takvom ambijentu agencije biraju najsigurniji put: čekaju da slučaj postane javan, jer tada odluka dobija legitimitet koji ih štiti od političkih napada. Rezultat je preventivna mera koja stiže kada više nema koga sprečiti“, zaključuje Mušić.

Selektivna razmena podataka i 1.600 kilometara granice

Na institucionalne blokade i nedostatak poverenja upozorava i Duško Vejnović, profesor Univerziteta u Banjoj Luci i predsednik Evropskog defendološkog centra. Smatra da međusobno nepoverenje policijskih i obaveštajnih agencija u BiH dovodi do „selektivne i reciklirane razmene informacija“, i to pre svega po interesnom i ekonomskom kriterijumu.

„Uz neefikasan parlamentarni nadzor nad bezbednosnim sektorom stvara se prostor u kojem se prikrivaju pojedinci i grupe sa kriminalnim dosijeima“, ističe Vejnović za DW.

Čak i kada se zabrana formalno donese, otvoreno je pitanje koliko je moguće sprovesti je na terenu. Stručnjak za bezbednost Vladimir Vučković podseća da je granica BiH duga oko 1.600 kilometara, da Graničnoj policiji hronično nedostaje kadrova i da nadzor otežavaju nepristupačan teren i brojni ilegalni prelazi. Kao primer navodi slučaj Zorana Galića, bivšeg direktora Granične policije BiH i zamenika direktora SIPA-e, koji je u julu 2024. ilegalno prešao granicu i pobegao u Hrvatsku uoči najavljenog hapšenja.

Test za institucije u Beogradu i Sarajevu

Zbog preplitanja političkih i kriminalnih interesa sa obe strane Drine, Petrović trenutno ne očekuje intenzivniju policijsku i obaveštajnu saradnju Srbije i BiH. Iako se u Srbiji promenio odnos političkih snaga, policija, službe i tužilaštva prolaze kroz period neizvesnosti, a deo rukovodećih struktura i dalje je povezan sa starim sistemom vlasti.

On pravi razliku između tehničke saradnje u suzbijanju uobičajenog prekograničnog kriminala i slučajeva koji zadiru u vrhove političkih i kriminalnih mreža, za koje je potrebna jasna politička odlučnost.

„Nakon formiranja nove vlade u Beogradu i uspostavljanja stvarne civilne kontrole nad bezbednosnim aparatom, saradnja sa BiH trebalo bi da bude jedan od prioriteta. Ključno je da saradnja institucija ne zavisi od političkih veza osumnjičenih, već od zakona“, poručuje Petrović.

NEMA KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

Izađi iz mobilnog izdanja