Gotovo pet decenija nakon lansiranja, NASA-ina svemirska sonda Voyager 1 dostigla je novu prekretnicu u istraživanju svemira. Prema podacima koje prenosi Science Alert, letelica je danas, 18. novembra 2026. godine, udaljena od Zemlje tačno jedan svetlosni dan, odnosno oko 25,9 milijardi kilometara.
Praktično to znači da radio-signalima, koji putuju brzinom svetlosti, treba 24 sata da stignu od sonde do Zemlje. Voyager 1 se i dalje udaljava, pa će uskoro trajno ostati na rastojanju većem od jednog svetlosnog dana.
Rekordi udaljenosti od 1998. godine
Voyager 1 je 17. februara 1998. postao najudaljeniji objekat koji je napravio čovek, kada je prestigao sondu Pioneer 10. Od tada neprekidno obara sopstvene rekorde.
„Kada sam 1977. godine počela da radim na projektu Voyager, nisam ni slutila da će Voyager 1 dostići udaljenost od jednog svetlosnog dana“, izjavila je za Science Alert planetarna naučnica Linda Spilker iz NASA-ine Laboratorije za mlazni pogon (JPL).
Lansiranje i put kroz planetarni sistem
Voyager 1 i Voyager 2 lansirani su 1977. godine radi istraživanja spoljnih delova Sunčevog sistema. Obe letelice nose naučne instrumente, kao i poruke namenjene eventualnim vanzemaljskim civilizacijama.
Vreme lansiranja izabrano je zbog retkog poravnanja planeta, koje se javlja otprilike na svakih 176 godina. Zahvaljujući gravitaciji planeta, sonde su mogle da ubrzavaju i nastavljaju ka sledećem odredištu.
- Voyager 2 lansiran je 20. avgusta 1977, a Voyager 1 5. septembra iste godine.
- Zbog brže putanje, Voyager 1 prvi je stigao do Jupitera 1979. i do Saturna 1980. godine.
- Njegova posmatranja otkrila su aktivne vulkane na Jupiterovom mesecu Iji i složenu strukturu Saturnovih prstenova.
- Voyager 2 je potom prošao pored Urana 1986. i Neptuna 1989. godine.
„Nisam mogao ni da zamislim kakva će otkrića ove dve letelice ostvariti tokom svoje planetarne faze. Svaka planeta i svaki mesec doneli su neočekivana iznenađenja“, rekao je fizičar Bil Kurt sa Univerziteta u Ajovi.
Prvi u međuzvezdanom prostoru
Nakon susreta s planetama, Voyager 1 nastavio je ka ivici heliosfere, ogromnog područja oko Sunca u kojem dominira solarni vetar. Dana 25. avgusta 2012, na udaljenosti od oko 18,2 milijarde kilometara od Sunca, prešao je heliopauzu i postao prvi objekat koji je napravio čovek a koji je ušao u međuzvezdani prostor.
Potvrda tog događaja stigla je tek godinu dana kasnije, kada su naučnici analizom podataka o gustini plazme utvrdili da se sonda zaista nalazi izvan heliosfere.
Voyager 1 i danas šalje vredne podatke. Njegova merenja pokazuju da Sunce utiče na međuzvezdani prostor i milijardama kilometara izvan heliopauze, a naučnici istražuju i neočekivano ponašanje magnetnog polja i promene gustine plazme.
Koliko će još raditi
Iako je osam od deset naučnih instrumenata isključeno, sonda nastavlja da istražuje delove svemira u kojima do sada nije bila nijedna letelica. Njen nuklearni izvor napajanja svake godine gubi oko četiri vata snage, pa inženjeri postepeno isključuju opremu da bi produžili trajanje misije.
NASA procenjuje da bi energije moglo biti dovoljno da bar jedan instrument ostane aktivan do oko 2030. godine. To nije ni približno dovoljno za 300 godina koliko bi sondi bilo potrebno da stigne do unutrašnje ivice Ortovog oblaka, koji se smatra delom krajnjih granica Sunčevog sistema.
„Voyagerova istraživanja planeta, heliosfere i međuzvezdanog prostora naučila su nas da očekujemo neočekivano“, rekla je Linda Spilker. „Gde se završava uticaj Sunca, a počinje netaknuti međuzvezdani prostor? Možda će Voyager trajati dovoljno dugo da nam pruži odgovor na to pitanje.“

