Na 69. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu, reditelj Lordan Zafranović predstavio je svoj rad, fokusirajući se na film „Zlatni rez 42 – Djeca Kozare” i knjigu „Anatomija zla”.
Zafranović, koji je bio specijalni gost ovogodišnjeg Sajma pod sloganom „Reči grade svet”, govorio je o zločinima u ustaškom logoru Jasenovac, kao i o stradanju dece. Naglasio je značaj suočavanja sa prošlošću i odgovornosti prema istoriji.
„Nemam pravo da govorim o zlu drugih, pre svega moram da se suočim sa zlom mog naroda”, istakao je reditelj, objašnjavajući da se dugo bavio istraživanjem događaja u Jasenovcu, a da je njegov rad na filmu bio nezavistan od spoljnog uticaja.
On je dodao da je film stvoren kao čin traženja oprosta, rekavši: „Ovim filmom tražio sam oprost u ime svog naroda koji je počinio zlo. Osećam se kao Vili Brant u Varšavi.”
Film kao poziv na suočavanje sa prošlošću
Filmolog Božidar Zečević je istakao da „Zlatni rez 42 – Djeca Kozare” ima poseban značaj za razumevanje i suočavanje sa prošlošću, kako za srpski, tako i za hrvatski narod. On je naglasio da film otvara diskusiju o zločinima u Jasenovcu i potrebi da se u hrvatskom društvu prizna nasleđe ustaških zločina.
Prema njegovim rečima, prihvatanje ovog filma moglo bi doprineti razumevanju istorijske odgovornosti i pomoći u prevenciji ponavljanja sličnih zločina.
Film se fokusira na stradanje dece 1942. godine, a zasnovan je na scenariju koji su Zafranović i Arsen Diklić napisali još 1986. godine. Kroz priče žrtava i počinilaca, film istražuje mehanizme nastanka i ispoljavanja zla.
„Anatomija zla” i pitanje ljudske odgovornosti
Na Sajmu je predstavljena i Zafranovićeva knjiga „Anatomija zla”, koja se bavi pitanjima kako zlo nastaje i kako se ispoljava kroz istoriju. U knjizi se analizira i kako nasilje, nacionalizam i ideologija postaju prihvatljivi u društvu.
Zafranovićevo stvaralaštvo ima za cilj da kroz umetnost otvori važna pitanja o istorijskim zločinima i upozori na opasnost od njihovog ponavljanja, čime se doprinosi kulturi sećanja i odgovornosti.
