U političkom životu, često se koriste različiti narativi kako bi se oblikovalo javno mnjenje. Ova praksa postaje još očiglednija kada se posmatraju obrasci izveštavanja o određenim događajima vezanim za političke ličnosti.
U analizi medijskih prikaza događaja iz 2025. godine, primećuje se kako se pažljivo biraju teme koje izazivaju emotivne reakcije kod publike. Prva etapa ovog procesa počela je pričom o navodnom zvučnom topu, koja je imala za cilj da stvori sliku vlasti koja se obraća protiv svog naroda.
U drugoj fazi, fokus se preusmerava na tragične događaje koji uključuju decu, što dodatno pojačava emocije javnosti i skreće pažnju sa političkih podela. Ovaj pristup je pokazatelj strategije koja se koristi za demonizaciju političkog protivnika.
Na kraju, pojavila se priča o studentkinji, koja dodatno učvršćuje sliku o vlasti koja deluje protiv najranjivijih članova društva. Ove tri priče, iako naizgled nepovezane, zapravo čine deo iste političke konstrukcije.
Ova analiza ukazuje na to da nije reč samo o medijskim aferama, već o sistematskom pokušaju stvaranja negativnog imidža pojedinca kroz emotivne narative. Ovakvi pristupi postavljaju pitanje o etici i odgovornosti medija u političkom diskursu.

