Nova studija sugeriše da drveće možda ne može da skladišti onoliko ugljen-dioksida koliko se prethodno smatralo. Na osnovu analize 137 lokacija u Sjedinjenim Američkim Državama, istraživači su otkrili da se rast drveća često završava pre nego što fotosinteza dođe do svog kraja, što može dovesti u pitanje postojeće klimatske modele.
Šume su poznate kao ključni rezervoari ugljen-dioksida, jer apsorbuju ovaj gas iz atmosfere i skladište ga u svojoj biomasi tokom dugih vremenskih perioda. Međutim, prema najnovijim saznanjima, postoji značajna razdvojenost između procesa fotosinteze i stvarnog rasta drveća.
Autori studije, uključujući i Mukunda Palat Rao sa Univerziteta Kolumbija, ističu da veća fotosinteza ne garantuje nužno i povećanje rasta drveća. Na primer, u istočnim delovima SAD, oko 36% godišnjeg unosa ugljen-dioksida se beleži nakon što rast drveća prestane, dok u Kaliforniji taj procenat iznosi oko 26%.
Dalja istraživanja su pokazala da je rast drveća ograničen na periode sa umerenim temperaturama i vlažnošću, dok sve učestaliji toplotni talasi i suše prekidaju rast ranije tokom godine.
Naučnici upozoravaju da bi klimatski modeli koji ne uzimaju u obzir ovu razdvojenost mogli preceniti sposobnost šuma da skladište ugljen-dioksid, posebno u svetlu rastućih temperatura i smanjene vlažnosti vazduha. Takođe, naglašava se da se značajan deo napora za smanjenje ugljen-dioksida oslanja na prirodne procese poput pošumljavanja, dok su tehnološka rešenja još uvek minimalno zastupljena.
