U adaptaciji antologijskog dela „Kralj Ibi“ Alfreda Žarija, rediteljka Staša Koprivica kreira savremenu predstavu koja istražuje složene odnose moći i ljudske prirode. Ova groteskna farsa preispituje tragične aspekte borbe za vlast, koristeći humor i sarkazam kao alat za kritiku društvenih fenomena.
Radnja se odvija u distopijskom svetu, okruženju koje podseća na đubrište, simbolizujući propadanje i dekadenciju. Ovaj prostor, na kojem se odvijaju groteskne scene, služi kao metafora za suštinsku infantilnost ljudske gladi za moći. U ovom kontekstu, predstava se oslanja na savremene elemente kao što su influenseri, e-uprava i rijalitiji, dodatno naglašavajući vulgarnosti savremenog društva.
Glumci, kroz svoje prenaglašene interpretacije, donose različite likove koji se prepliću, stvarajući dinamičnu igru. Uloga Ibija, koju tumači Andrija Milošević, donosi složenu sliku nepredvidivog vladara, dok Paulina Manov kao Majka Ibi prikazuje ambiciju i manipulaciju u borbi za vlast.
Predstava se završava epilogom koji prikazuje dolazak Ibijevih u Obećanu zemlju, koja se simbolički prikazuje u beloj boji. Ovaj deo nosi jednostavna značenja i romantizovan pogled na Evropu, predstavljajući zatvor kao privilegiju, što dodatno komplikuje percepciju slobode u savremenom društvu.
Iako predstava može delovati kao povremeni izvor zabave, nedostatak složenosti i višeznačnosti može ostaviti gledaoca sa osećajem praznine. U svetu pozorišta, neki traže dublje refleksije i izazove, dok drugi uživaju u lakšim, komičnim trenucima koji donose trenutnu katarzu.
