Maglina poznata kao ‘Božje oko’, zabeležena teleskopom Džejms Veb, pruža fascinantne uvide u hemijske procese koji su od suštinskog značaja za razvoj života u našem Sunčevom sistemu. Ove spektakularne fotografije ne samo da prikazuju lepote svemira, već i otkrivaju kako se oblikuju uslovi za nastanak života.
Ova maglina, koja se takođe naziva Heliks, jedna je od najbližih i najistraživanijih planetarnih maglina. Njeno ime potiče od spirale koja podseća na oblik oka. Ove magline nastaju kada zvezde slične Suncu na kraju svog životnog ciklusa izbacuju svoje spoljašnje slojeve, stvarajući oblake gasa i prašine.
Šta su planetarne magline?
Planetarne magline su oblaci gasa i prašine koji se formiraju kada zvezde poput Sunca sagore svoje nuklearno gorivo. Ove zvezde, za razliku od onih koje eksplodiraju kao supernove, umiru mirnije, a njihovi unutrašnji slojevi se kompresuju i zagrevaju, stvarajući bele patuljke koji osvetljavaju izbačeni materijal.
Moć teleskopa Džejms Veb
Maglina ‘Božje oko’ je idealna za posmatranje zahvaljujući svojoj blizini Zemlji. Teleskop Džejms Veb koristi infracrvenu svetlost kako bi prodro dublje u maglinu nego što je to bilo moguće ranije. Ova svetlost može da prodre kroz oblake gasa i prašine, omogućavajući astronomima da detaljnije istraže njene strukture.
Detalji novih snimaka
Na nedavno objavljenim snimcima vide se zlatni i narandžasti stubovi koji se uzdižu iznad belog patuljka, razdvajajući brze zvezdane vetrove od starijih slojeva gasa. Ovi kometarni čvorovi predstavljaju područja gde se formiraju složeni organski molekuli, uključujući prebiotička jedinjenja koja su ključna za razvoj života.
Recikliranje zvezda
Ovi snimci ukazuju na to da maglina ‘Heliks’ predstavlja prirodni proces recikliranja zvezdanog materijala. Ona ilustruje kako se hemija koja omogućava život na Zemlji formira iz materijala koji zvezde izbacuju tokom svog životnog ciklusa.
Za više informacija o naučnim istraživanjima, posetite naš članak o Zemljinoj atmosferi ili pogledajte najdužu noć filma u Beogradu.
