Naslovna Kultura Sneg i sećanja: Čarobni breg i „čovek bez mozga“

Sneg i sećanja: Čarobni breg i „čovek bez mozga“

0

Šta spaja obronke Majevice i alpsko pobrđe, sarajevsku Mrakušu i beogradsko Banovo Brdo? Odgovor leži u snegu, koji se pojavljuje kao središnji motiv u delima i uspomenama različitih autora.

Probudivši se u Beogradu, na padini između Košutnjaka i Ade, zatečen sam prizorom snežne beline. Ova zima, za razliku od prethodnih, donela je snežne padavine koje su trajale. Osećaj radosti bio je sličan susretu sa starim prijateljem. U poslednje vreme, zime su bile blage, a sneg se brzo topio, pa je ova pojava izazvala nostalgične uspomene na zimu iz prošlih decenija.

U sećanju su se pojavili stihovi Radeta Drainca i pesme Smaka, koje govore o snegu kao simbolu ljubavi i tuge. Sneg, kao bela materija, donosi sećanje na detinjstvo, a u njemu se prepliću sećanja na prve snežne igre i uživanja.

Susret sa belinom

Prvi sneg koji pamtim bio je u Dubnici, gde je dvorište pred školom bilo prekriveno belinom. Hladnoća, koja se činila prijatnom, nosila je svetlost i sjaj. Vreme je prolazilo, a sneg je postao simbol opasnosti i lepote.

Sećam se zimske igre na stadionu Česte, okruženog šumom i snežnim pokrivačem, gde smo kao deca sanjarili o hokeju, iako smo se često borili s težinom snega. Naša sreća nije znala za granice, a zimski svet je bio mesto gde su se svi problemi činili dalekim.

Čarobni breg u Mrakuši

U Sarajevu, gde su zime još uvek bile prave, sneg je bio deo svakodnevice. U trenutku kada mi je zima zatvorila vrata, setio sam se romana „Čarobni breg“ Tomasa Mana, koji je bio moj prozor ka svetu snega i planina. Tokom tih godina, sneg je bio čista belina, a slatki pekmez od šljiva pomešan sa njim je postao simbol zimske radosti.

Setio sam se i Sneška, sneška koji simbolizuje detinjstvo i igru. U Litvaniji, Sneško se naziva „čovek bez mozga“, što može delovati kao metafora za jednostavnost uživanja u životu bez briga. U Srbiji, snega je mnogo, a svako od nas nosi svoju verziju Sneška u srcu.

Sneg na Savi

U Beogradu, sneg prekriva obale Save, stvarajući sliku zime koja oživljava uspomene. Gledajući bele pahulje, setio sam se stihova poznatih pesnika koji govore o snegu kao simbolu lepote i prolaznosti. Sneg je uvek bio tu, u našim sećanjima, kao veza između prošlosti i sadašnjosti.

Na kraju, sneg postaje više od prirodnog fenomena; on je simbol našeg postojanja, naših uspomena i snova. Kada snežne pahulje padnu, svi mi postajemo deo iste priče, deo snežnog sveta koji nas povezuje.

NEMA KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

Exit mobile version