Brazilska fudbalska reprezentacija, poznata po svojoj bogatoj tradiciji, učestvovaće na Svetskom prvenstvu 2026. godine u SAD, Kanadi i Meksiku. Ovaj plasman, koji se smatra jednim od najlošijih u istoriji, postigli su kao peti u južnoameričkoj grupi.
U prošlosti, Brazil je bio sinonim za fudbalsku dominaciju, a njihova snaga je često bila toliko velika da su osvajali titule i bez najboljih igrača. Na primer, tokom Svetskog prvenstva 2002. godine, reprezentacija je postigla pobede i sa golmanom Markosom, koji je imao ozbiljnih povreda, ali je i dalje uspeo da doprinese trijumfu.
Fudbalski stručnjaci, poput engleskog novinara Sajmona Kupera i ekonomiste Stefana Šimanskog, ukazuju na to da su Brazilci tradicionalno bili kreativni i nepredvidivi igrači, što je doprinelo njihovoj slavi. Ipak, u poslednjim decenijama, talenti su sve više napuštali domovinu, a mnogi od njih se vraćaju u Brazil tek kada su blizu penzije.
U maju 2025. godine, reprezentaciju je preuzeo italijanski trener Karlo Ančeloti, što se može smatrati simboličnim završetkom poevropljavanja brazilskog fudbala. Ova odluka može ukazivati na promene u stilu igre, koji će verovatno biti više orijentisan na taktiku nego na tradicionalnu brazilski igru punu maštovitosti.
Brazil je u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo ostvario peto mesto, što je nezamislivo loš rezultat. Iako su imali priliku da se bore za plasman, njihovi nastupi su bili daleko od očekivanih, što postavlja pitanja o budućnosti brazilskog fudbala.
Predsednik Brazila, Luiz Inacio Lula, ukazao je na problem odlaska mladih talenata u inostranstvo, ističući da se često radi o igračima koji su na vrhuncu svojih karijera, dok se u domovinu vraćaju oni koji su blizu penzije. Ova situacija može imati dugoročne posledice po razvoj fudbala u zemlji poznatoj kao dom najvećih fudbalskih zvezda.
Brazil će morati da se suoči sa ovim izazovima kako bi povratio svoj nekadašnji sjaj na svetskoj fudbalskoj sceni.
