Peđa Dragović, talentovani slikar i vajar, predstavlja umetničko čedo Morače, zemlje bogate tradicije i prirodnih lepota. Njegovo stvaralaštvo duboko je povezano sa duhom ovog kraja, gde su reljefi planina i boje reke oblikovali njegov umetnički izraz.
Na jednoj fresci iznad sarkofaga kneza Stefana Nemanjića, ktitora manastira Morača, primećena je sličnost sa Dragovićem. Njegova umetnost zadržava večite boje moračkih fresaka i ikona, kao i jedinstvene nijanse moračkog neba. Ova povezanost sa tradicijom bila je očigledna kada je 2002. godine, povodom 750. godišnjice manastira, učestvovao u obnovi Crkve Svetoga Ilije, donoseći svoj umetnički pečat kroz mozaike koje je kreirao.
Dragović potiče iz porodice poznatih junaka, a njegovo stvaralaštvo obuhvata teme koje su duboko ukorenjene u srpskoj istoriji, poput Miloša Obilića i Njegoša. Njegov rad na freskama i ikonama odražava bogatu srpsku kulturnu baštinu.
Tokom svoje karijere, Dragović je stvorio niz značajnih umetničkih ciklusa, uključujući „Sveci i sebri”, „Parisko-plavi ciklus”, i „Vrhovi i oblaci”. Njegove slike i portreti srpskih pesnika doprinose očuvanju kulturnog identiteta, dok njegovi crteži i grafike nude jedinstveni pogled na ljudsku prirodu i emocije.
U njegovim delima prepliću se prošlost i sadašnjost, stvarajući dijalog između vremena i umetnosti. Dragović je često koristio vulkansko kamenje iz reke Morače za svoje skulpture, stvarajući umetnička dela koja predstavljaju ptice i kornjače, a njegove ikone su bogato ukrašene zlatom.
Peđa Dragović bio je ne samo umetnik, već i blizak prijatelj mnogih, često deleći svoje znanje i strast prema književnosti. Njegova sposobnost da poveže umetnost sa literaturom učinila ga je posebnim u svetu umetnosti.
Nažalost, ostaje samo sećanje na njegovu ličnost i umetnički duh, koji će zauvek ostati urezani u srcima onih koji su ga poznavali.
