Dok se deca fokusiraju na određeni zadatak, često primetimo da isplažu jezik, zadržavaju disanje ili se mršte. Iako se ovakvi gestovi najčešće povezuju sa decom, i odrasli ih često koriste kada se suočavaju sa zahtevnim aktivnostima.
Ovi univerzalni pokreti, koji se javljaju bez obzira na uzrast ili kulturu, mogu se objasniti kroz fenomen poznat kao neuronsko prelivanje. Naime, signali iz delova mozga koji kontrolišu pokrete ruku mogu se „preliti“ na regije koje upravljaju pokretima lica, uključujući jezik. Ovo objašnjava zašto se, kada su ruke zauzete, često javljaju i pokreti lica.
Deca, čije neuronske mreže još uvek razvijaju, pokazuju ovakve reakcije jer su sposobnosti kontrole udova ograničene. Njihova usta, s druge strane, koriste se za istraživanje sveta i komunikaciju, što dovodi do snažnih veza između ruku i usta. Iako se ove veze s vremenom smanjuju, one se često zadržavaju na podsvesnom nivou, što može objasniti zašto odrasli i dalje povremeno isplažu jezik u situacijama koje zahtevaju visoku koncentraciju.
Razlike u telesnim reakcijama
Prema nekim psihološkim analizama, ovakvi pokreti mogu ukazivati na manje efikasnu neuronsku organizaciju. Dok neki pojedinci mogu lako potisnuti nepotrebne pokrete, kod drugih se javljaju povremeni „propusti“ u motoričkim impulsima. Razlike u ovim reakcijama zavise od ličnosti i načina obrade informacija, a oni sa izraženijom anksioznošću često pokazuju očiglednije telesne reakcije tokom zadataka koji zahtevaju koncentraciju.
Gestovi poput isplaženja jezika, skupljanja obrva ili zadržavanja daha pružaju uvid u način na koji naš mozak funkcioniše i kontroliše misli, pokrete tela i emocije. Ovi fizički izrazi su često suptilni, ali mogu biti ključni u razumevanju kako pokušavamo da postignemo ciljeve u svakodnevnom životu.
